Na sjevernim rubovima Starogradskog polja nekoliko je malih zaselaka. U njima se stanovalo samo  povremeno, sezonski, a vezano uz proljetno okopavanje vinograda, ljetnu ispašu koza i ovaca ili jesensku berbu grožđa i maslina. Najveći zaseok  je Humac iznad uvale Basine, a manji su Rašnik i Maslinovik. Kuće, najčešće jednokatnice, građene su od lomljenog kamena, povezanog vapnenim mortom,  s konobom u prizemlju, a sobama na katu. U stambeni dio ulazi se vanjskim stubištem preko sulara, terase, a pod sularom je ulaz u konobu. Okolo su manje prizemnice. U jednoj je obično krušna peć koju je koristilo nekoliko domaćinstava. Druge su štale za magarce i koze.

U središnjem dijelu Polja, gdje je zemlja izuzetno plodna i zato posebno dragocjena, nema  velikih kuća. Ovdje susrećemo jedino male prizemnice, s krovom na jednu ili dvije vode, s cisternom za kišnicu u neposrednoj blizini kućice. Pokrivene su kamenim pločama, ili crijepom, ako su građene u 19. stoljeću.

Posebne su poljske nastambe trimi. Ove, u pravilu kružne građevine, građene su posebnom tehnikom suhozidne gradnje, nepromijenjenom od neolitika do početka 20. stoljeća, i stoga ih je gotovo nemoguće datirati. U jedinstveni nadsvođeni prostor trima ulazi se pognut, kroz vrata koja su jedini otvor. Korišteni su kao dnevna skloništa od kiše i vjetra.

Na blagim obroncima južne strane Polja još  od ranog srednjeg vijeka  nastanjena su sela  Vrbanj i Dol. Sela Svirče, Vrisnik i Pitve smještena su na rubovima Jelšanskog  polja. U ovim selima ima izuzetnih ruralnih sklopova velikih kuća, organiziranih oko zajedničkog dvorišta.

Polje na istoku završava Vrboskom, koju su kao svoju luku izgradili stanovnici Vrbanja u 15. stoljeću. Duboka uvala ovdje završava potokom kojeg premošćuju dva kamena mostića, a nad mjestom dominira crkva-tvrđava sv. Marije iz kraja 16. stoljeća, jedinstvena građevina u Dalmaciji.

Na zapadu je Stari Grad – antički Faros, ishodište Polja. I povijesna jezgra Staroga Grada zaštićeni je UNESCO-v spomenik kulture. Građevine od kasne antike (crkva Sv. Ivana) do kraja 19. stoljeća skladno su oblikovale urbanu cjelinu. Najizrazitiji je arhitektonski spomenik Tvrdalj – jedinstveni kompleks, zamišljen od njegova graditelja – pjesnika Petra Hektorovića (1487. – 1572.) kao zbiljski svijet u malom, s ribnjakom, golubinjakom i perivojem u jezgri.

Crkva tvrđava sv. Marije u Vrboskoj (ljevo) i Tvrdalj Petra Hektorovića u Starom Gradu (Foto: Pawel Jaroszewski)